Smatramo da emisija ne samo da zaslužuje ostati na programu, nego zaslužuje i bolji termin prikazivanja. Urednik i voditelj emisije Krešimir Mišak je jedan od rijetkih koji uspijeva zadržati staru publiku i privući novu već dobrih 10 godina.

Osporavateljima kvalitete ove emisije, a to su navodno znanstvenici koji bi trebali imati otvoren, kritički i analitički um, se suprostavljamo, jer mi, kao vjerni gledatelji, imamo svako pravo tražiti da emisija, po mnogima jedina koju prate na tv-u, ostane na programu. Mi gledatelji smo željni novih saznanja, smatramo da znanost, pa i prirodne i neprirodne pojave treba sagledati iz svakog kuta, i da nove spoznaje ne donose ništa loše, jer na kraju samom gledatelju ostaje da donese zaključak. Upravo je Mišak jedan od rijetkih novinara koji ne iznosi i ne nameće svoje mišljenje već nam pruža uvid s one strane znanosti i događaja.

Ovim putem se zahvaljujemo HTV-u i uredniku Krešimiru Mišaku što su nam omogućili da dobijemo i drugo mišljenje o svakodnevnim pojavama i događanjima i što je omogućena sloboda govora i mišljenja, te događaja koje znanost ne priznaje.
Unaprijed se zahvaljujemo vodstvu HTV-a što će nam omogućiti da i dalje pratimo emisiju namjenjenu nama - vjernim gledateljima!

Every single day when I look into his innocent eyes I remember all of his friends who are out there in Pakrac killing station waiting to be executed because human society gave up on them. This made me feel obliged to change something.Who ever says that dogs don't have feelings,that they don't know what is happening to them or around them should spend one single day with Teo. He is amazing dog, full of love, compassion, such a gentle giant he is and he is so caring and loving and very much aware of his terrible past.

Sometimes at night when he sleeps on his blanket I watch him and I can see he is dreaming of something and then I wonder is he perhaps dreaming of all the bad people and bad things that happened in his past. He can't tell. But I feel an obligation to be his voice and to help his friends who stayed out there in Pakrac killing station waiting on execution.

So please lets be their voice, sign this petition and lets make a change in our society. Many thanks from Teo and me.

The Turkish Republic has adopted a very harsh interpretation of anti-terrorist laws which has been imposed in every single sphere of the country. The enacted measures are rather extreme in the sense that with the vague definition that purpo... rts the term “terrorist,” there are a near limitless number of categories/manifestations in which the term can be imposed on an individual or group of people.

Staging protests resembling the likes of Occupy Wall Street are virtually banned in Turkey. There is a silenced apartheid that is going on within the Turkish Republic which bans its people from taking to the streets in a way where grassroots activism can ensure government transparency at the highest levels.

In this case, an activist by the name of Basak Suhin Duman who was protesting against these harsh reactionary measures within the Turkish Republic was detained in Croatia and can potentially be extradited back to Turkey where she awaits criminal charges for political subversion. The worst activity pursued by this individual was undertaken at a protest in a country that does not take too kindly to protesting activists; she has never been involved with terroristic activity of any kind and protesting through a force of civil activism does not produce any evidence whatsoever to single anyone out as someone who could qualify for the makings of a terrorist.

Turkey has been a close ally of NATO and the Western bloc since the inception of its republic after the end of the Ottoman Empire. Therefore, INTERPOL has intervened on behalf of the Turkish Republic to honor the extradition order of Basak Suhin Duman in order to stand trail for participation in publically orientated protests staged against the Turkish Republic’s anti-terrorist measures. The tenant of this cause presents the citizens of the world with an implication which does not just impact one individual in a single country, but directly impacts us as peace and freedom loving citizens of the world. Overzealous authoritarian governance condoned in the name of anti-terrorism will inevitably bring about the makings of a totalitarian Orwellian state/society.

We must endorse the petition that is being pitched toward the Croatian government which insists upon the termination of the extradition order so that she will not have to serve as a political prisoner in a country where torture is still a common tactic utilized and observed in its national prison systems. In addition, the same individual would be heinously punished for an activity that is widely practiced in a carefree manner all over the Western world. I would like to thank any additional support for the advancement of this cause. Irrespective of our national identity and where we reside, we must stand for what is right, dignified, and justified at all costs. Further research and inquiry is always welcome.

Please sign the petition to prevent her extradition!

==Collected signatures will be added to signatures collected on the ground in Zagreb==

To je jedna od vrlo rijetkih emisija na HTV-u koja je bila sistematična, stručna, inteligentna i kritična, prvenstveno zbog izvrsnih komentara Ðure Tomljenovića, na početku svake emisije.

Onima koji su je pratili, poznato je da su se komentari g. Tomljenovića uvijek obrušavali na posvemašnju glupost, korumpiranost, neznanje i nesposobnost raznih vlada i ljudi koji su vodili ovu zemlju.

Udruga "Volim Hrvatsku" pokreće ovu peticiju, s ciljem da se prikupi što više potpisa podrške, koji će na kraju biti proslijeđeni programskom vijeću HRT-a i Hrvatskom državnom saboru, sa zahtjevom da se ova popularna emisija vrati brojnim gledateljima koji su je rado pratili.

Mi ljudi koji smo posvetili život znanosti, razočarani smo činjenicom da HRT već godinama obmanjuje javnost i odgovorne strukture vlasti predstavljajući emisiju 'Na rubu znanosti' kao dio znanstveno- obrazovnog programa. U toj emisiji se na nekritički način predstavlja sadržaje koji su do te mjere besmisleni da bi ih i osnovnoškolci jasno mogli prepoznati kao takve, kad ti sadržaji ne bi bili prezentiran na manipulativan način. Jedna od tipičnih tema koja se provlači kroz većinu emisija je zavjera službene znanosti protiv osoba koje gostuju u spomenutoj emisiji. Znanstvenici su ljudi sa svim svojim manama i vrlinama i očekivati da će svi oni zatomiti svoje nezgodne karakterne osobine kako bi se udružili u tajno društvo i onemogućili nekom da njegov perpetuum mobile, ili uređaj koji radi na sličnom principu, ne ugleda svjetlo dana, ili bar stranice stručnog časopisa - samo je tužan dokaz koliko je spomenuta emisija neprimjerena za znanstveno- obrazovni program.

Naravno, nijedna televizija nije imuna na dobru "stopu" gledanosti, a upravo je to Mišak svojom izvanredno koncipiranom emisijom donio, inače sve manje gledanoj državnoj televiziji. Iz istih razloga ga je pozvao i "Večernji list"; jednostavno momak odlično piše, svjež je i aktualan s informacijama, a izgradio je i odličnu mrežu prema ključnim svjetskim ekspertima po pitanjima "s ruba znanosti". Dugo je godina naš Krešimir, osim po znanstvenom, hodao i po "rubu životne opasnosti", jer teme koje je on u Hrvatskoj pretvorio u "mainstream", a time posredno olakšao i rad našeg portala, jako su opasne za mnoge političare, znanstvenike i javne ličnosti, koje u Hrvatskoj već godinama bogato profitiraju ne zbog svog velikog znanja i kvalitete, već samo na osnovu svoje povezanosti s gore spomenutim tajnim i polutajnim društvima. Najnoviji napad hrvatskih znanstvenika na lik i dijelo Krešimira Mišaka (jučer je čak pokrenuta i peticija protiv njega, što je vrhunac antidemokracije i graniči sa fašizmom), dokaz je da je ovaj neumorni momak, alkarskim rječnikom govoreći "pogodio u sridu".

Romano Sole
Glavni urednik HRsvijeta

Posjetite našu grupu na Facebooku:

http://www.facebook.com/home.php?#!/pages/HRsvijetnet-Peticije-za-slobodu-Hrvatske/124731690889774?ref=ts

Trgovi i ulice prvoga predsjednika postoje u cijeloj Hrvatskoj, osim u glavnome gradu Zagrebu. Upravo zbog toga priča poprima gorak okus, jer naprosto je neshvatljivo da Franjo Tuđman kao metafora hrvatske državne suverenosti nema svoj trg, ulicu ili spomenik u srcu te iste suverenosti, kojoj je on salio temelje.

Dr. Tuđman ima navodno jedan trg u Zagrebu, koji međutim ne zaslužuje ime trga, jer je to samo jedna jadna i usamljena ledina, na kojoj psi obavljaju svoju nuždu. Iz tih razloga građani često skidaju tablu sa natpisom, jer je to sramotno mjesto za našeg
prvog Predsjednika. Građani žele time spriječiti da poglavarstvo može reći: Eto, pa on ima svoj trg...

Zaključit ćemo da se s likom i djelom dr. Franje Tuđmana ne moramo uopće slagati, a da bi dokučili domet njegove bitnosti u novijoj hrvatskoj povijesti; ne moramo biti njegovi prijatelji, pristaše i štovatelji da dosegnemo tu razinu intelektualnog osjeta koji bi nam rekao tko što može zavrijediti. Naime, neupitno je zavrijeđuje li Franjo Tuđman svoj trg u srcu Hrvatske!

Tuđmanu se može uputiti stotinu zamjerki, zašto je nešto napravio ovako, a ne onako, zašto ovo, a ne ono. Ali činjenica jest da je pod njegovim vodstvom stvorena Hrvatska, i da je hrvatsku državu željela velika većina njezina pučanstva.

Upozoravali smo, nadalje, da ne postoje pješački prijelazi do autobusnih stanica na istom dijelu ulice. Također, upozoravali smo na problem nepropisnog parkiranja. Danas smo još uvijek izloženi preopasnoj, prebrzoj, divljoj i nehumanoj vožnji vozača kojima nedostaje ne samo obzir prema vlastitim sugrađanima, već i temeljna kultura ponašanja u prometu. Staze za pješake zakrčne su parkiranim automobilima. Ti parkirani automobili onemogućuju pješacima korištenje pločnika, te prisiljavaju djecu, starce, trudnice, osobe koje guraju dječa kolica i invalide da se spuštaju na kolnik, ulazeći tako u gusti i opasan promet, te riskirajući život da bi mimoilazili te ‘prepreke’. Buka i udarni val jurećih automobila i motora, zvukovi trubljenja, kočenja i cviljenja autoguma, psovanje ljutih i nekulturnih vozača – sve to nas, stanare Pantovčaka, prati na svakom koraku, preko dana i duboko u noć i vikendima sve do ranog jutra. Sve to stvara za nas neprekidnu stresnu situaciju, koja štetno utječe na naše zdravlje. Sve gušći promet pred našim kućama i zgradama, bezobzirno i protupisno parkiranje, kršenje prometnih propisa i divlja vožnja nekulturnih vozača automobila, kamiona, motora i autobusa, sve to nas i našu djecu prisiljava da svakodnevno živimo skoro kao da smo u ratnom stanju. Jer, može li se ikako drugačije nazvati situacija u kojoj svaki roditelj, isprativši svoje dijete u školu, mora strepiti hoće li ono na povratku kući stradati pod kotačima nekog nesavjesnog vozača?

Način kako su nedavno postavljene ulične izbočine na ulici Pantovčaku posve je neprimjeren. Štoviše, ukazuje na nestručnost osoba iz Odjela za promet Gradskog ureda za prostorno uređenje u primjeni mjera za smirenje prometa. Naime, izbočine su previsoke. Postavljene su preblizu rubu kolnika. Ostavljen je na taj način ogroman razmak na sredini ceste, između svake dvije izbočine. Ne samo da to navodi vozače na vožnju sredinom ceste da bi mimoilazili izbočine, nego izbočine tako nemaju nikakvog učinka na vozače motora. Motoristi Pantovčakom i dalje voze znatno iznad ograničenja brzine, jer ih spomenute izbočine uopće ne tjeraju na usporavanje. Time pred našim kućama stvaraju uvjete opasne po život. Osim toga sada skoro svi automobili, zbog pokušaja zaobilaženja prepreka, voze "slalom" duž cijele dionice gdje su postavljene izbočine.

Tako te 'rupe' između izbočine hrabri vozače da svugdje i uvijek krše prometni zakon. Ako se i nađe savjesni vozač koji na propisan način usporava da bi prešao preko izbočina, umjesto da juri između njih, maltretiraju ga vozači koji za njim voze, jer ih on smeta pri izvođenje opisanog slaloma. Od postavljanja izbočina prosječna brzina vožnje automobila Pantovčakom nije se smanjila. Naprotiv, čak se povećala. Pred našim kućama, u međuvremenu, brzina vožnje je najčešće preko 70 km na sat, s 'najsporijom' vožnjom preko 60 km/h i najbržom od preko 100 km/h. To je protuzakonito i apsolutno neprihvatljivo za vožnju u naselju. Općenito su postavljenje izbočine, umjesto do poboljšanja, dovele do pogoršanja prometne situacije na Pantovčaku. To proturječi dužnosti Odjela za promet Ureda za prostorno uređenje grada Zagreba, kojem je u nadležnosti zalagati se za provedbu učinkovitih mjera za smirenje prometa i povećanje sigurnosti u prometu.

Neprihvatljivo je i suprotno dužnosti Odjela za promet Ureda za prostorno uređenje da još uvijek nije osigurano dostatno i sigurno mjesto za stajanje putnika na autobusnim stajalištima na strani ceste gdje su Predsjednički dvori, na dijelu ulice Pantovčaka od broja 162 do Gornjeg Prekrižja. Također, još uvijek na više mjesta nedostaju sigurni pješački prijelazi do tih stanica. Pješači i korisnici autobusa na tome dijelu Pantovčaka zato su izloženi velikoj opasnosti dok prelaze ulicu i čekaju autobus na strani Predsjedničkih dvora.

Da su primjedbe prema kojima zbog prometovanja autobusa i vozila hitne pomoći, te radi toga što je Pantovčak glavna prometnica nije moguće staviti izbočine preko cijele ceste nevažeće , pokazuje slučaj Kolodvorske ceste u Velikoj Gorici, gdje su izboćine tako postavljene. Kolodvorska cesta je još važnija prometnica nego Pantovčak. Tamo redovno prolaze automobili, autobusi i vozila hitne pomoći, kao i kamioni i motori. Svi moraju poštivati ograničenje brzine, a promet je zato puno mirniji i sigurniji nego na Pantovčaku. Nevažeća je također, primjedba da je potrebno razmak među izbočinama ostaviti radi prolaza službenih vozila iz Predsjedničkih Dvora. Putujući do Pantovčaka, automobili koji prevoze Predsjednika i druge dužnosnike moraju se ionako 'provući' kroz velik broj drugih užih i prometnijih ulica nego što je Pantovčak. Vjerujemo da će se Presjednik i drugi dužnosnici s nama također složiti da u demokratskoj i pravnoj državi zakon treba vrijediti za svakoga. U modernoj demokratskoj državi ni predsjednik niti bilo koja službena osoba nema pravo samo zbog svog prolaska nekom cestom, stvarati prometne uvjete koji ugrožavaju život građana te države.

No, u Hrvatskoj smo još uvijek daleko od pravne države, gdje bi zakoni vrijedili za sve. Još dalje smo od pravedne države, gdje će svi građani, zbog vlastitog razuma i kulture, dragovoljno poštivati zakone koji svima u državi osiguravaju ne samo individualne slobode, nego i miran, humani suživot. Za sada će stoga samo fizičke prepreke, tj. izbočine koje se protežu preko cijele ulice osigurati pridržavanje zakonske propisane brzine vožnje. Dozvoljena brzina vožnje, radi sigurnosti sudionika u prometu i zbog činjenice da se radi o jednom stambenom naselju, zbog prolaska ceste kroz školsku zonu i ispred dječjih vrtića, te radi stvaranja uistinu humanih uvjeta života, na cijelom Pantovčaku ne bi smjela prelaziti 40 km na sat.

Poluotok Pelegrin nikada ranije nije bio parceliziran niti urbaniziran, a dom je brojnim vrstama flore i faune kojih nigdje drugdje nema. Na polutoku Pelegrinu se nalaze jedinstvena arheološka nalazišta iz neolitika i brončanog doba - u Markovoj špilji i drugim manjim špiljama, te u uvalama Vela Garška, Duga i Parja. Tamo su grobne gomile iz prapovijesnog doba, 'lokve' i njive koje su vjerojatno već bile kultivirane u brončanom dobu, ili čak u neolitiku. Drevne staze koje povezuju sjeverne uvale s uvalom u kojoj je grad Hvar, sačinjavanju dio prastarog plovidbenog puta koji je povezivao antičku Grčku s obalom Italije. Znanstvenici su već pokazali da je znameniti predsokratovski filozof Ksenofan ovim putem morao proći na svojim putovanjima. Autorica ove peticije namjerava pokazati da je i veliki grčki filozof Platon morao putovati ovim putem tijekom svoja tri putovanja na Siciliju, kad je išao posjetiti tamošnjeg tiranina Dionizija I, te kasnije njegovog nasljednika Dionizija II, pokušavajući ostvariti svoj ideal pravedne države

Planovi za ‘razvoj’ poluotoka Pelegrina prijete uništenjem ovog jedinstvenog kulturnog i prirodnog blaga. Ti su planovi ne samo izdaja interesa javnosti i građana Hrvatske, već predstavljaju i direktno kršenje zakonskih i moralnih obveza dužnosnika grada Hvara da zaštiti ovaj jedinstveni prirodni rezervat i arheološka nalazišta. Prostorni plan Hvara prerađuje se sada tako da uključi gradnju golf igrališta na Pelegrinu. To je potpuni fijasko, gledano iz geološke, hidrološke i ekološke perspektive. Isti planovi na Pelegrinu predviđaju ekskluzivno luksuzno odmaralište, što je upravo suprotno preporukama stručnjaka koji predlažu koncept održivog razvoja i revitalizacije otoka Hvara.

Prostorni planovi za općinu Hvar iz 1992. već su predlagali Pelegrin za zaštitu u kategoriji "značajnog krajolika". No, ovaj prijedlog nekim čudom nije došao do nadležnih organa vlasti, a lokalni dužnosnici ga nastavljaju ignorirati! Korumpirani dužnosnici lokalnih vlasti, zajedno s pohlepnim investitorima, zagovaraju i pošto-poto nameću iskorištavalački koncept ‘razvoja’ za Pelegrin i cijeli Hvar, tražeći vlastiti profit i kratkoročni probitak. Zato namjerno ignoriraju mogućnosti održivog razvoja otoka Hvara i koncept kulturnog i ekološkog turizma. Pritom također krše, ignoriraju i zanemaruju zakonske propise Republike Hrvatske, kao i principe demokratskog odlučivanja.

Kako kaže Đana Fio, predsjednica udruge Eko sunčani otoci Hvar: "Uz Dubrovnik i Split koji su od 1979. na listi Svjetske kulturne baštine, Hvar je 1987. na Genovskoj deklaraciji uvršten u Mediteransku listu 100 povijesnih mjesta od zajedničkog interesa. U zadnjim godinama, međutim, svjedoci smo da sve ono što se uspjelo očuvati kroz stoljeća, bezobzirno se napada i kako se sada mijenja slika Grada Hvara i otoka toliko da će uskoro biti neprepoznatljiv. Prostorni planovi koji se izrađuju za otok izbjegavaju poštivati zakon koji je donesen još 2004. prema kojima se za otok koji ima više upravnih jedinica (općine i gradovi) donosi prostorni plan na razini otoka. To je jedino razumno jer je otok kao i brod povezan i jedinstven u svojoj izoliranosti od kopna...Otok Hvar već sada u sezoni ima problema s opskrbom otoka vodom jer je nedostatan dotok vode s kopna... Zbrinjavanje otpada je još u početnoj fazi . Usprkos tome se prostorni planovi donose bez ikakvih razvojnih studija, zemlja se otkupljuje po malim cijenama a zatim prenamjenjuje. Stvaraju se ogromne turističke zone na najplodnijim djelovima otoka. Za cijeli otok Hvar trenutni prostorni planovi koji se prihvaćaju bez obzira na nezadovoljstvo stanovnika predviđaju preko 50.000 ležajeva uglavnom u apartmanskim naseljima. Ulazi se i u predjele netaknute prirode koja je od davnina čuvana, među ostalim u Pelegrin na kojemu su ostaci rane neolitske kulture prozvane Hvarska jer je jedina te vrste na Mediteranu. Uz obale se nalaze dva zaštićena antička brodoloma. Uvala Pelegrinska je jedna od najbogatijih uvala morske cvjetnice, Posidonie oceanice, vrela života u moru ( 1m2 proizvede 16-20 m2 kisika). Uvala Vela Garška je pod stoljetnom vegetacijom od koje je veliki dio endemskih zaštićenih vrsta. Tu obitava veliki broj ptica (među kojima i dosta zaštićenih vrsta) obzirom da postoji i Vela i Mala Lokva koja osiguravaju pitku vodu. Međutim nasilno se ulazi prostornim planovima u to područje bez obzira na već pokrenut postupak proglašenja parkom prirode i značajnim krajolikom. Također se planira na tom području uz hotele i ležajeve u apartmanima golf teren koji je smrt otoku bez vode. Isto tako se planira golf teren na području općine Sućuraj tako da bi zajedno s preizgrađenošču ugušili i nepovratno uništili otok. I gradska jezgra grada Hvara se devastira dizanjem katova na hotelima koji su prvi red do mora a što se ne može raditi u nijednom gradu koji ima ikakvu povijesnu i arhitektonsku vrijednost, a što je s Hvarom itekako slučaj. Planira se izgradnja marina i lučica za oko 3200 vezova a obzirom na nepoštivanje zakona i nedorečenost istih vezano uz zaštitu od zagađenja."

Nasuprot danas nesrazmjerno poticanih aktivnosti hotelijerstva i restoranskog ugostiteljstva, stručnjaci i autori knjige ‘Otok Hvar’ (Matice Hrvatske: Zagreb, 1995) preporučuju drugačiji put revitalizacije otoka Hvara: konzerviranje vitalnih resursa, striktnu zaštitu prirodnih dobara i spomenika kulture, zaštitu mora i obale, diverzifikaciju ekonomskih aktivnosti, obnovu tradicionalnih izvora zapošljavanja (poljoprivrede, ribarenja, brodarenja, starih zanata i trgovine, razvoj uslužnih djelatnosti i čiste, male industrije).

Zbog njegove dokazane ekološke, povijesne i kulturne važnosti na poluotoku Pelegrinu se ne smiju graditi nikakvi "turistički kapaciteti" niti golf igrališta. Poluotok Pelegrin mora ostati javno dobro, dostupno javnosti kao prirodni i kulturni rezervat. Bilo kakav pokušaj ‘razvoja’ i gradnje na bilo kojem dijelu poluotoka Pelegrina u turističke svrhe je neprihvatljiv.

Poluotok Pelegrin treba proglasiti nacionalnim parkom i / ili zaštićenim rezervatom prirode. Uvale Vela Garška, Duga i Parja, špilje, plodne livade, grobne gomile i prapovijesne 'lokve' na Pelegrinu treba staviti pod striktnu i trajnu zaštitu. Park posvećen ovakvoj vrsti održivog kulturnog i ekološkog turizma biti će ponos Republike Hrvatske i njenih građana. Služit će i međunarodnoj zajednici kao primjer dalekovidnosti, mudrog i pravovremenog odlučivanja obzirom na održivi razvoj i zaštitu prirodnih i kulturnih resursa.

Engleska verzija peticije: http://www.gopetition.com/petitions/stop-development-plans-on-pelegrin-peninsula-hvar-croatia.html

Stanimo uz svog profesora!